Protekle dvije godine bile su teške jer nismo bili u mogućnosti da se družimo i okupljamo kao inače. Ljudi sa jakim porodičnim vezama u inostranstvu osjetili su još veću nepovezanost sa svojim porodicama i matičnim zemljama.
Imati familiju u inostranstvu
Međutim, zahvaljujući digitalnoj tehnologiji, sada je lakše stvoriti vlastita 'globalna sela' koja će nam pomoći da odgajamo svoju djecu dvojezično.
U šestoj, finalnoj episodi serijala My Bilingual Family, razgovaramo sa istraživačicom Anom Sofijom Bruzon koja ističe da se promijenila ideja o 'porodici preko granica'.
„Dostupnost mobilnih uređaja omogućava trenutne video pozive... možemo biti povezani sa porodicom kod kuće bilo gdje i bilo kada“, rekla je gospođa Bruzon.
Njen petogodišnji sin se skoro svaki dan vidi i čuje sa nenom i djedom. I igra se s njima 'kroz' ekran, često u pratnji svog omiljenog superheroja, Spajdermena.
Ova transnacionalna predstava se odvija isključivo na španskom, maternjem jeziku gospođe Bruzon.
„Moj sin je nekako primoran da govori jer zna da djeda, na primer, ne razumije engleski. Dakle, to je neka vrsta reprodukcije kroz ekran", rekla je.
"Ono što ne mogu da urade u stvarnom životu, znate fizički, oni to rade preko ekrana."
Putovanje do domovine
Kako se nacionalne granice počinju otvarati i putovanja ponovo postaju moguća, mnoge porodice su se uspjele ponovo ujediniti.
Sa jezičke tačke gledišta, boravak u domovini je važna prilika za djecu da budu u zaista uključujućem jezičkom okruženju.
Za Katerinu Skoumbas, s kojom smo razgovarali u drugoj epizodi serijala My Bilingual Family, provođenje vremena u Grčkoj kao devetogodišnjakinje joj je promijenilo život i bilo je ključno za održavanje tečnog govora grčkog jezika.
Katerina Skoumbas and her husband are raising their children with Greek, Indonesian and English. Source: Katerina Skoumbas
„To putovanje je ostavilo ogroman trag na mene i zaista je postavilo temelje moje ljubavi prema sopstvenom naslijeđu, sopstvenim precima i kulturi“, rekla je ona.
Gospođa Skoumbas je rođena i odrasla u domaćinstvu u kojem se govori grčki u Australiji, kao i druga generacija, a sada dvojezično odgaja svoje dvije kćeri.
Druga majka, Hagar Cohen, planira se uskoro vratiti u Izrael sa svoje dvoje djece.
Njena djeca su se udaljila od maternjeg jezika gospođe Cohen, hebrejskog, i danas s njom razgovaraju isključivo na engleskom, na njeno veliko užasavanje.
Njen plan je da ih "stavi u hebrejsku školu i da ih okruži i uroni u jezik".
Kako objašnjava, bilo ih je teško odgajati na jeziku u Sidneju.
“Nemamo oko sebe veliku jevrejsku izraelsku zajednicu. Zaista niko drugi ne govori hebrejski sa mojom djecom osim mene,” rekla je gospođa Cohen.
Važnost resursa
Jedna neočekivana prednost pandemije jesu lako dostupni online jezički izvori na internetu.
Sada je moguće gledati programe sinhronizovane na jezik putem servisa za striming uključujući Netflix, gledati YouTube video zapise, koristiti aplikacije za učenje jezika kao što je DuoLingo i pridružiti se Facebook grupama.
Popularnost online časova jezika takođe je porasla.
Svi ovi resursi su razvijeni i dostupni od strane globalne jezičke zajednice čiji ste dio, tako da su kulturološki primjereni.
Oni efikasno pružaju odlične mogućnosti za djecu da koriste jezik i uživaju u njemu i osiguravaju da je vaš maternji jezik svakodnevna karakteristika života vaše porodice.
Ali sve su ti resursi zasnovani na ekranu, a neki roditelji su zabrinuti zbog njihove prekomjerne upotrebe.
Jedna od naših slušateljica, Ana iz Adelaidea, pisala nam je upravo o ovoj anksioznosti.
Pita se kako se porodice nose sa pronalaženjem programa jezika koji odgovaraju uzrastu jer je osjećala "pritisak da ne koristi TV" u podizanju svog dvogodišnjaka s ruskim jezikom.
Istina je da se roditeljima često govori da bi trebalo da ograniče vrijeme djece ispred ekrana.
Ali kada je u pitanju dvojezično roditeljstvo, zavisi od toga kako ga koristite.
Sin gospođe Bruzon ne samo da se igra preko ekrana sa svojim nenom i djedom, već je počeo online časove španskog tokom izolacije.
Djeca se puno bave tehnologijom, pa zašto ne koristiti tehnologiju za učenje jezika?
Ona se zalaže za aktivno gledanje emisija zajedno sa svojom djecom, jer im to daje priliku da se druže s vama oko jezika.
I vrijeme ispred ekrana, koje se često doživljava kao pasivna aktivnost, pretvara se u aktivno bavljenje maternjim jezikom i vama.
Ana Sofia Bruzon and her husband are raising their son in Spanish and English. Source: Anna Sofia Bruzon
Kako ne postati ‘groblje jezika’
Nedugo nakon što smo krenuli sa ovim podcastom, počeli smo dobijati mnogo povratnih informacija od slušalaca koji su željeli da podijele sopstvena iskustva dvojezičnog odgajanja djece.
Uobičajena tema u odgovorima bila je da slušanje priča drugih ljudi u podcastu potvrđuje vlastite osjećaje frustracije slušatelja, krivnje što ne rade dovoljno ili tjeskobe da ne rade pravu stvar.
Jedna slušateljica, Shirlaine iz Melburna, rekla je da se osjeća odgovornom za gubitak jezika.
“Kada se moja kćerka rodila, pokušali smo da radimo mješavinu kantonskog i engleskog... Ali sada kada ima tri godine i priča o prilično složenim idejama, zaista smo se mučili da pričamo bilo koji kantonski – mi sami jednostavno nemamo jezik, niti moć mozga ili san!" rekla je.
„Da li nam je suđeno da gubimo sve više naših drugih jezika sa generacijama?“
Razgovarali smo s roditeljima Bhupinderom i Harminderom o njihovim iskustvima odgajanja djece s pandžabi jezikom.
Kao što tata Harminder kaže, "ova sljedeća generacija će biti gotova... U sljedećih 20 godina biće jako teško, osim ak,o ili dok ne odu u Pendžab, i tamo ostanu."
Buphinder Kaur Gill and Harminder Singh Bansal are raising their children in Punjabi and English. Source: Buphinder Kaur Gill and Harminder Singh Bansal
Profesorica Ingrid Piller, specijalista za višejezičnost, odgovorila je na Harminderove komentare objašnjavajući da su ljudi u pravu što su bili pomalo pesimistični u pogledu izgleda dugoročnog održavanja svog jezika.
Zapravo, trend u Australiji je da će do treće generacije jezici migranata najvjerovatnije biti izgubljeni.
Zemlje poput Australije izgrađene na imigraciji često se nazivaju "groblje jezika", kako ona objašnjava.
Bilo je razumljivo da bi roditelji koji daju sve od sebe da prenesu jezik mogli biti obeshrabreni ovim trendom, rekla je ona.
"...jer je smisao jezika da se povežemo i komuniciramo", rekao je profesor Piller.
“Dakle, ako to radite kao pojedinac, to je kao da jedna ruka pokušava da plješće, (naravno) treba vam barem još jedna ruka kojom ćete pljeskati.
„Dakle, tu zaista dolazi jezička politika, jaki jezici u školovanju.”
Jedna od ključnih tema koja se pojavljuje iz razgovora s porodicama i stručnjacima za jezike u šest epizoda Moje dvojezične porodice je da nam svima treba barem još jedna ruka, pa čak i mnogo više ruku za pljeskanje.
Kako bismo spriječili da postanemo „groblje jezika“, moramo osigurati da imamo selo za podršku, a ovih dana čak i globalno.
Serijal My Bilingual Family vodi doktor Elaine Laforteza. Slušajte podkast My Bilingual Family na Apple Podcasts, Google Podcasts, Spotify, ili na SBS Radio app.
