Najvažnije
- Hiljade djece autohtonog porijekla su bila prisiljena da napuste svoje porodice i uđu u bijelo društvo.
- Ova oduzimanja djece su uzrokovala duboku, trajnu traumu koja se prenosila generacijama.
- Zajednice se oporavljaju kroz ponovno kulturno povezivanje i programe podrške.
- Obrazovanje i nacionalno priznanje su ključni za ozdravljenje.
Upozorenje o sadržaju: Ova epizoda sadrži uznemirujući materijal, uključujući reference na traumu, odvođenje djece i spominjanja Aboridžina i stanovnika Torresovog prolaza koji su preminuli.
Od 1910. do 1970-ih, hiljade djece Aboridžina i otočana moreuza Torres bile su sistematski oduzimane iz svojih domova prema zvaničnim vladinim politikama. Ta djeca su bila smještena u institucije ili data na starateljstvo neautohtonim porodicama.
Zašto su djeca odvođena?
Shannan Dodson, pripadnica naroda Yawuru iz područja Broomea i izvršna direktorica Fondacije za iscjeljenje, kaže da je iza njihovog oduzimanja stajala razorna namjera.
„Ono što je kidalo srce u vezi s Ukradenim generacijama jeste to što su desetine hiljada djece bile oduzimane, uglavnom iz jedinog razloga što su željele da ih asimiliraju u neaboridžinsku kulturu... Mnoga od te djece su pretrpjela zlostavljanje i mnoga od njih više nikada nisu vidjela svoje porodice.“
Djeca su bila posebno meta jer su bila sklonija prihvatanju onoga što im je rečeno i odbacivanju njihove kulture. Porodice su često bile pogrešno informisane - rečeno im je da su im djeca umrla ili da su neželjena.
Loše vođenje evidencije otežava saznanje koliko je djece oduzeto, ali broj bi mogao biti i do jednog od troje djece. Međutim, znamo da je svaka aboridžinska i zajednica stanovnika moreuza Torres zauvijek promijenjena, a ožiljci ostaju.
CANBERRA, AUSTRALIA - FEBRUARY 13: Članovi "Ukradene generacije" u Australiji reaguju dok slušaju izvinjenje australijskog premijera Kevina Rudda autohtonom stanovništvu zbog prošlih postupaka 13. februara 2008. u Canberri, Australija. Izvinjenje je bilo upućeno desetinama hiljada Aboridžina koji su kao djeca prisilno odvedeni od svojih porodica u okviru sada napuštene politike asimilacije.(Photo by Mark Baker-Pool/Getty Images) Credit: Pool/Getty Images
Gdje su djeca išla?
Mnoga ukradena djeca odvedena su u državne i crkvene institucije širom zemlje.
Ovi centri su se nazivali centrima za obuku ili spavaonicama gdje su djeca bila podvrgnuta ekstremnoj disciplini. Lišeni su identiteta i davani su im novi nazivi, jezik i religija.
Braća i sestre su često bili razdvojeni, a neke institucije su smještale samo dojenčad.
1943., sa četiri godine, stara teta Lorraine Peeters, pripadnica naroda Gamilaroi i Wailwan, odvedena je u Dom za aboridžinske djevojčice Cootamundra u Novom Južnom Walesu. Njena dva brata otišla su u ozloglašeni Dom za aboridžinske dječake Kinchela.
„Kazna je bila automatska ako biste zaboravili da ste bijelci“, prisjeća se ona.
„Nismo mogli ni govoriti o tome da ste aboridžinska osoba. I to shvatite kao da je četverogodišnjaku ispiran mozak. Ubrzo biste zaboravili aboridžinske običaje i naučili običaje bijelaca. A kazna je bila užasna na tim mjestima.“
Sljedećih 10 godina teta Lorraine je obučavana za sluškinju za bijele porodice.
Danas je ona snažan glas preživjelih i osnivačica Marumali programa, inicijative za ozdravljenje prilagođene potrebama onih koji su doživjeli prisilno odvođenje.
Shannan Dodson CEO Healing Foundation
Šta je međugeneracijska trauma?
Trauma koju dožive djeca, porodice i zajednice nastavlja odjekivati kroz generacije.
Danas postoje mladi ljudi koji ne znaju ko su, odakle dolaze ili zašto se ponašaju onako kako se ponašaju, kaže teta Lorraine.
„To je začarani krug. Ako ga ne prekinemo u našim porodicama, on će se nastaviti.“
Zbog historijskog nedostatka sistema podrške, trauma se često nesvjesno prenosila na djecu dok su svjedočila boli koju su proživljavali njihovi roditelji i bake i djedovi.
Ovo je poznato kao međugeneracijska trauma.
Preživjeli govore o tome koliko teško može biti odgajati vlastitu djecu, jer nisu odrasli u okruženju punom ljubavi ili podrške, objašnjava Shannan Dodson.
„Neki preživjeli su priznali da su zbog traume koju su doživjeli, nažalost, prenijeli tu traumu na svoju djecu. I vidimo da se taj ciklus zatim ponavlja unucima i praunucima. I zato ga nazivamo međugeneracijskim.“
Simptomi međugeneracijske traume vidljivi su danas u visokim stopama raspada porodica, nasilja, zatvaranja, samoubistava i zloupotrebe droga i alkohola.
Zajednice sada rade na prekidu ciklusa traume kroz iscjeljenje.
Vitalna komponenta ozdravljenja je obrazovanje – osiguravanje da svi Australci razumiju istinu o Ukradenim generacijama. Credit: davidf/Getty Images
Kako izgleda oporavak od traume?
„Mislim da je iscjeljenje nešto što različitim ljudima izgleda drugačije, ali znamo da preživjeli trebaju sami odrediti kako to iscjeljenje izgleda za njih same“, kaže Shannan Dodson.
Iscjeljenje znači obnovu porodičnih struktura i jakih zajednica. To također znači obnovu osjećaja identiteta i ponosa. Ponovno povezivanje sa zemljom, kulturom i jezikom pomaže u vraćanju identiteta koji je oduzet.
Preživjeli također izražavaju svoju potrebu da podijele svoja iskustva i da budu u mogućnosti slobodno govoriti o historijskim nepravdama.
„U krugovima i okupljanjima stvarate iscjeljenje koje će se dogoditi upravo tamo“, kaže teta Lorraine o svom radu s aboridžinskom korporacijom Coota Girls, koju su osnovali bivši stanovnici doma Cootamundra.
„One pričaju o tome, liječe se od toga, samo pričajući, dijeleći... i što više to rade, ne bivaju zaboravljene."
Intergenerational Trauma Animation, The Healing Foundation
Ovaj video sadrži glas preminule osobe.
Obrazovanje i iznošenje istine
Još jedna ključna komponenta iscjeljenja je obrazovanje – osigurati da svi Australci razumiju istinu o Ukradenim Generacijama.
„Voljela bih vidjeti da [neautohtoni Australci] daju svojoj djeci priliku da nauče pravu historiju ove zemlje“, apeluje teta Lorraine, „i da razgrade sisteme, da ih razgrade i počnu ispočetka, jer politike koje su napisane o našem narodu su zaista rasističke, zasnovane na rasizmu.“
Leilla Wenberg, pripadnica Ukradene generacije, izvučena iz automobila svojih roditelja sa 6 mjeseci, drži svijeću tokom komemorativne akcije Nacionalnog dana izvinjenja u bolnici Royal Prince Alfred 26. maja 2009. u Sydneyu, Australija. Nacionalni dan izvinjenja održava se svake godine 26. maja od 1998. godine kako bi se odale počasti za nepravde koje su učinjene autohtonim porodicama ukradene generacije. Credit: Sergio Dionisio/Getty Images
Šta je sada sa preživjelima Ukradenih generacija?
U prekretnici 2008. godine, tadašnji premijer Kevin Rudd izdao je dugo očekivano izvinjenje Ukradenim generacijama, njihovim potomcima i porodicama.
Uslijedilo je nekoliko inicijativa i događaja, uključujući osnivanje Fondacije za iscjeljenje.
Preživjelima i njihovim porodicama je potrebna kontinuirana podrška, kaže Shannan Dodson.
„Naša organizacija se zaista zalaže za nacionalni paket iscjeljenja, osiguravajući da se preostala pravda koja je potrebna za preživjele Ukradene generacije ostvari prije nego što, nažalost, još preživjelih umre.“
Kroz programe poput Marumalija, podršku Fondacije za iscjeljenje i inicijative koje vodi zajednica, međugeneracijsko iscjeljenje može se nastaviti.
Istinsko iscjeljenje također zahtijeva od cijele Australije da sluša i pomaže preživjelima da vrate svoje priče.
READ MORE
What is Closing the Gap?
Pretplatite se ili pratite podcast Australia Explained za više vrijednih informacija i savjeta o prilagođavanju novom životu u Australiji.
Imate li pitanja ili ideja za teme? Pošaljite nam e-mail na australiaexplained@sbs.com.au
