Ljubav je vladala salom u Prahanu te večeri na koncertu Sevdalinke i sjećanjima ljudi na Amira.
Sazlija Kadir Đulović se naknadno javio sa pozdravnim govorom, a izveo je pjesmu "Sevdalinko, pjesmo najmilija".
Noć je bila ispunjena i poezijom. Mirsada Šipek posvetila je Amiru pjesmu o ljepoti sevdalinke, Marijana Muratović recitovala je svoju pjesmu o prijateljstvu, a Boško Dinek Makovu "Modru rijeku".
Uz pjesmu "Vjeruj u ljubav" svi u publici su se uhvatili za ruke.
Bilo je to zaista posebno veče, više od koncerta, više od omaža čovjeku koji je ostavio traga, i koji je na tako lijep način jos uvijek prisutan u životu onih koji su ga voljeli, i godinu dana nakon njegovog odlaska u vječnost.
Prekrasna zaostavština je ostala iza rahmetli Amira Bukića. Preplet glasova objedinjenih ljubavlju, čovjekoljubljem, umjetnošću, nostalgijom i ljepotom života, koji daju smisao svemu što čovjek radi i čemu teži.
