Hrvatski iseljenici koji vole sport, a posebice nogomet, sjetit će se tekstova vrhunskog novinara čija su izvješća mogli pratiti još od 1975. godine jer je rano u svojoj mladosti Židak pristigao u Sportske novosti gdje je nakon par godina postao profesionalac koji će sljedeća dva desetljeća pisati za ove popularne hrvatske novine.
Ponajviše je Židak pisao o nogometu, a srce mu je bilo u zagrebačkom Dinamu o kojem je pisao cijeli svoj život na način koji se osebujno prepričava među kolegama, trenerima, nogometašima te različitom čitalačkom publikom.
Od 1999. godine kao urednik radi u Jurtarnjem listu, a njegova izvješća s olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine te sva ona sljedeća iz Seula, Barcelone, Atlante, Sydneya, Atene, Pekinga i Londona, prepuna su sportskih priča, bogatih opisa raznih sportskih disciplina, a ponajlješe nogometnih osvrta.
Pratio je Tomislav Židak i nogometnu reprezentaciju na europska i svjetska prvenstva i u “njegovom peru” nije bilo milosti niti za jednog izbornika ili igrača, bez obzira bio to Zvone Boban ili Čiro Blažević.
Za svoj dugogodišnji rad dobio je brojna novinarska priznanja, počevši od Nagrade Zvonimir Kristl, koju je 1982. godine Vjesnikova kuća dodjeljivala najboljim mladim novinarima do posljednje koju je primio 2015. kada je proglašen novinarom godine u izboru Hrvatskog zbora sportskih novinara (HZSN).
Posljednji ispraćaj Tomislava Židaka obavljen je u utorak, 18. travnja na Krematoriju zagrebačkog groblja Mirogoj.
Share
