“Hod” kroz Rusiju!
Prije nekoliko mjeseci ljubitelji nogometa prepričavali su moguća zbivnja na SP u Rusiji na svoj način, prognoze su “crtale” uglavnom scenarije nastupa u završnici SP gdje su glavne uloge unaprijed podjeljene prvacima od prije četiri godine, Njemačkoj, potom južnoamerčkim repkama Brazilu, Argentini pa i Urugvaju te Francuskoj, Španjolskoj i Portugalu. Nije tu baš bilo mjesta niti za nekad slavnu Englesku, a pogotovo ne za malu Belgiju. A za Hrvatsku u nekim nagađanjima da, ali najviše poradi nekolicine zvijezda koje igraju u velikom euroskim klubovima poput Modrića, Rakitića, Perišića, Lovrena i Mandžukića. No, i optimistima ta skupina igrača nije garantirala moguće polufinale!
A onda se sve približilo. Tražio se put do Kalinjingrada, lučkog i glavnog grada Kalinjingradske oblasti, ruske eksklave između Poljske i Litve, s pristupom Baltičkom moru s nekih pola milijuna stanovnika.
Mnogi Hrvati, pa i vaš reporter prešli su razdaljinu od Zagreba do prve utakmice Vatrenih ne sumnjajući kako se preko Slovenije, Austraije, Češke i Poljske može izvozit 1400 km!
Prvi dodiri s uvijek neobično zamišljanim okolnostima ruske države bili su pozitivni iako je trebalo na granici čekati kao nekad davno, ali s pristojnim odnosom prema navijačima u kockastim oznakama.
Sam grad pomješan s bojama prošlosti i konzervativnih zdanja s novim suvremnim građevinama, bio je izaov za komparacije izvan nogometnih kretanja. Novi stadion izgrađen specijalno za ovo SP jedna je od tih građevina koja će blistati i nadalje u ovom ruskom gradu dok ćemo mi ponijeti ugodna navijačja sječćanja jer je više od 10000 Hrvata bodrilo repku Hrvatske za prvu važnu pobjedu protiv Nigerije.
Tako su Dalićevi puleni počeli pisati povijest koja čak prevazilazi zadnju utakmicu i samog finala SP. Kad je onako ponosno uz prekrasnu igru pala Argentina s tri gola u svojoj mreži, tad su mnogi počeli novi plan o mogućem prolasku četvrtfinala, pa možda i polufinala?
I tako je bilo, ali nimalo lako jer su slijedile utakmice s produžecima i još više, s izvođenjem udaraca s bijele točke u čijem smo ruletu uz znanje našeg vratara Subašića porlazili sve dalje i dalje do samog vrha na koji se eto nismo uspjeli popeti pa sad s ponosom govorim ono što jesmo – VICEPRVACI svijeta.
Iako nas mnogi nisu tamo niti vidjeli, sad žale što nisu jer smo stekli svojim požrtvovnim igrama simpatije gotovo cijelog svijeta. I domaćin nas je zavolio iako smo i njih izbacili boljim izvođenjem jedanaesteraca!
Nije nas voljela i neće samo jedna zemlja. Francuska. Njih sanjamo od 1998. godine kad smo bili brončani i treća reprezentacija na svijetu. Oni su bili prepreka da nismo otišli do finala. Sad opet trikolori! Ali sad ne tako uvjerljivo kao prije dva desetljeća. Dapače, sudac Pitana i naša nesmotrenost poklonila im je dva vodstva u prvom poluvremenu koja je teško suztizati pogotovo nakon šest odigranih utakmica pa vam sedma u mjesec dana ispija posljednje atome snage.
A taj pohod na Moskvu bio je poseban. Potegnuli su Hrvati, njih preko 15 tisuća put Rusije i to na sve moguće načine; od chartera pa do redovitih najkompliciranijih linija koje je iskusio i vaš reporter. Letejelo se preko Turske, Rumunjske, Srbije, Mađarske, Austrije, Švicarske, Njemačke, Poljske.. s dva i čak tri presjedanja u razniom kombinacijama.
Ulazak u ozračje velegrada države, Moskve koja ima stanovnika gotovo kao cijela Australija, bilo je više nego impozantno. Široke ulice do tih širina da ih ne možete pretrčavati, nego poći dugim pothodnicima na drugu stranu, ako izađete, jer vas u njima čeka pregršt trgovina s niskom cijenama…
Vožnja brzim podzemnim željeznicama koje baš i nemaju neke oznake postaja, kao da Rusi znaju svaku stanicu, okretali smo se s pitanjima za pomoć gdje su priskakali mladi volonteri sa solidnim znanjem engleskog jezika.
A onda smo se mnohi odlučili za jeftine vožnje Uberom ako vam konekcije mobitela rade kao treba jer to je bila slabija strana koju ćemo zaboraviti.
Stadion Lužniki ostaje epizoda za životno izdvojeno iskustvo jer na njemu smo gledali malu, ali veliku Hrvatsku kako se bori protiv svih slabosti i prepreka od kojih ćemo pamtiti vidljivu naklonsot suca i taj famozni VAR koji je pokazao prestrogo dosuđen udarac s bijele točke koji se i sudi i ne sudi pa nek i to nie najvažnije!
Važno je što smo ipak priveli utakmicu kraju, ponosni na svog kapetana Luku Modrića koji je proglašen za najboljeg igrača SP u Rusiji! Ponosni na sve ostale suigrače, na svog novog uzoritog izbornika, na našu predsjednicu koja je simpatično i hrabro sudjelovala uz predsjendika Putina i Marcona u dodjeli nagrada, a izdržala bez kišobrana na pljusku kojim je koncem svečanosti i Nebo “proplakalo” što u sportu nije uvijek onako kako bi trebalo biti!
A tek Zagreb prekjučer, proključao je glavni grad Hrvatske jer se na njegovim ulica našlo preko pola milijuna ljudi kako bi pozdravilo uživo povratak svojih legend i time ispisali neku novu povijest koju još nismo doživjeli. Nakon ovog ništa više nije kao prije!!!
Iz Zagreba srdačan pozdrav svim slušateljima diljem Australije koji su također dali obol slavlju zabilježenom i u hrvatskom iseljeništvu!
Stadion Lužniki and final mach France - Croatia Source: SBS
