Nakon Svjetskog prvenstva put nas ponekad navede na krajolik koji odiše svojim mirnim brežuljicima i zelenim dolinama, pašnjacima i posebnim ritmom putnika kojih tijekom ljeta na ovim paralelama ima podosta pa je bolje koristiti sporednu cestu od Zagreba preko popularne "Jaske" do Karlovca kako bi se izbjegle gužve na naplatnim kućicama cesta na ulazima u glavni grad Hrvatske.
A tu u Jastrebarskom u kafiću usred gradića živi nogometna obitelj u kojoj je jedino domaćica bila pošteđena lopte, dok su otac i dva sina s tom loptom cijeli život. Marijan Bradvić svoj je put počeo na "livadama" Jaske da bi već s 15 godina zapeo za oko treneru Đalmi Markoviću i završio kod Zorislava Srebrića kao šefa plavih iz Maksimira!
Bio je to ples Čerčeka, Bedija, Rore, Stinčića i ostalih vedeta, a Bradvić kao potencijal jedno je vrijeme od 1971. godine bio posuđivan nakon Dinamove turneje po Kanadi, upravo hrvatskom klubu Croatija iz Toronta. To okruženje bilo je zajednička nit za njega i prijatelja mu Vida Horvata – Mangu koji se također ostisnuo u tuđinu. Nakon Kanade Horvat je završio u Australiji, a Bradvićč se ipak vratio doma u Zagreb.
Slična iskustva iz dijaspore spojila su ovih dana dvije legende koje sad u kasnijim šezdestima još uvijek skautiraju, diskutiraju i svaki dan ne izostavljaju nogometne dileme. Bilo ih je zadovoljstvo slušati u posjetu kojem su nazočili Petar i Mislav Bradvić, braća koja su također svoje korijene nastavili u konekciji s Maksimirom jer je Petar radio u Omladinskoj školi Dinama, a Mislav i igrao u gneraciji 1993. godine na čelu s Čirom Blaževićem!
Bravo dečki iz Jaske!
PS. U programu ovog petka ili u odloženom materijalu (Podcast) poslušajte razgovor s Marijanom Bradvićem, nekadašnjim igračem Dinama...
