Pronađite više vijesti, tema i razgovora SBS-a na hrvatskom jeziku u našoj kolekciji podcasta.
Priče povratnika: Ivana Stojić - Život digitalnih nomada na dvije adrese
Ivana Stojić sa suprugom u Splitu.
U ovoj epizodi serije "Priče povratnika" donosimo vam priču o mladoj Australki hrvatskih korijena koju je neočekivana ljubav dovela u Hrvatsku. S Ivanom Stojić razgovarala je Emanuela Šamija, također kći hrvatskih povratnika iz Australije, ali ujedno i studentica treće godine preddiplomskog studija Komunikacije i medija u Splitu s kojim odnedavno surađujemo.
Transcript
Dragi slušatelji SBS radija, šaljemo vam pozdrave iz grada pod Marijanom, Splita. S vama je danas Emanuela Šamija, studentica treće godine preddiplomskog Studija komunikacije i medija u Splitu. Moj glas će vas voditi kroz današnji radio prilog u čijoj izradi je sudjelovala i Ema Aguas, Erasmus studentica audiovizualnih umjetnosti u nizozemskom gradu Bredi. Naša današnja gošća bit će vam posebno zanimljiva jer je rođena i odrasla u Australiji, a ljubav ju je dovela u Lijepu našu i iznova povezala s hrvatskim korijenima. Ona je 24-godišnja Ivana Stojić, djevojački Čović, koja je prije šest godina u Sydneyju upoznala Hrvata Augustina. Njega je tamo doveo posao, a postepeno se među njima rodila ljubav. Nakon vjenčanja 2022. godine, mladi par je odlučio spojiti najbolje iz oba svijeta: pola godine živeći u Australiji, a pola godine u Hrvatskoj. Svoju pripadnost generaciji Z, Ivana je iskoristila na najbolji mogući način. Pa tako svoj posao i suprug i ona obavljaju kao digitalni nomadi. Ivana nam je objasnila kako to s poslovne strane funkcionira.
Radim u odvjetničkom uredu u Sydneyju u Australiji i kada sam u Hrvatskoj radim online, sve isto kao i u Australiji, puno radno vrijeme. Muž mi je Hrvat koji dolazi poslovno u Sydney, pa te pola godine idemo posjetiti rodbinu i uživati u Hrvatskoj.
Mnogi kažu: „Malo dijete, mala briga, veliko dijete, velika briga." I u tome zaista ima istine, što tvrdi i Ivana. Njena majka Marija i otac Ivan uvijek su je podržavali, ali udaljenost nijednom roditelju nije lako podnijeti.
Naravno da su htjeli da budem blizu njih jer imaju samo mene i brata tamo dok su svi ostali ovdje u Hrvatskoj. Ipak, sretni su bili zbog mene i toga što sam se dijelom vratila korijenima i blizu rodbine.
Ivana zaista živi onu latinsku izreku ugodno s korisnim, jer priliku da radi online iskorištava za brojna putovanja.
Kada sam u Hrvatskoj više putujem i po domovini i po Europi. Posjetila sam mnoge europske gradove poput Rima, Barcelone, Madrida, ali i u Dalmaciji gdje mi je rodbina. Baza nam je Zagreb, odakle putujemo dalje.
Ivana priznaje da je ponekad naglasak odaje, ali unatoč tome se osjeća dobrodošlo u obje zemlje. Tek za nijansu se u jednoj zemlji osjeća malo više doma.
Kada sam sama u trgovini u Hrvatskoj i počnem pričati hrvatski, ljudi zbog naglaska mi se automatski obrate na engleskom, a ja nastavim pričati na hrvatskom. I s druge strane, imam hrvatsko ime, prezime i putovnicu, tako da bih rekla da sam domaća. U Australiji sam možda malo više doma jer sam tamo odrasla i imam društvo i obitelj, ali i tamo me zbog imena i prezimena doživljavaju kao strankinju, premda je Australija možda malo više moj dom u srcu.
Dolazak u Hrvatsku Ivani je omogućio da proširi svoje znanje o hrvatskoj kulturi, ali i da poboljša znanje hrvatskog jezika. Ipak, postoji jedan golem izazov pred njom koji još nije posve premostila. To je hrvatska gramatika.
Teško je. Najveći problem su padeži, ali kako svaki dan učim od muža i okoline, postaje lakše i učim nove riječi.
Živjeti između dvije zemlje, a pritom ostaviti djelić srca u svakoj definitivno nije lako. Sličnu situaciju proživljava i Ivana.
Druženje mi najviše nedostaje u Australiji. Ovdje ljudi više idu na kavu i ima manje stresa, dok su ljudi u Australiji više orijentirani na posao, a druženje im nije u prvom planu. U Hrvatskoj mi nedostaje uža obitelj i hrana koju moji spremaju kod kuće. Birokracija i poslovna kultura su u Australiji uređeniji i bolji su uvjeti rada tamo, ali obje strane imaju svoje plusove i minuse.
Hrvati često misle da dijaspora idealizira Lijepu našu, no ova 24-godišnjakinja tu predrasudu pobija.
Iluzija mi je bila da je Hrvatska puno nazadnija i da nema infrastrukturu kao u Australiji, jer mi je mama koja je davno došla iz Hrvatske, tadašnje Jugoslavije, mi je tako opisala. Ipak, kad sam došla u Zagreb, vidjela sam da ima sve potrebno za život kao i u Sydneyju.
Ivana Stojić primjer je mlade povratnice koja spaja dva svijeta, australsku poslovnu disciplinu i hrvatsku životnu toplinu. Dva doma, jedan identitet i srce koje pripada obijema zemljama. Za kraj, evo što je poručila hrvatskoj dijaspori u Australiji.
Preporučila bih hrvatskoj mladeži iz Australije da se vrate ili barem posjete jer su ovdje ljudi topliji i život je opušteniji.
Share
