Pronađite više vijesti, tema i razgovora SBS-a na hrvatskom jeziku u našoj kolekciji podcasta.
Priče povratnika: "U Australiji se nikada nismo osjećali kao stranci"
Marina Knežević Petković na Trgu federacije u Melbourneu.
Marta Penović, studentica druge godine preddiplomskog Studija komunikacija i mediji Sveučilišta u Splitu, razgovara s Marinom Knežević Petković o životu u Australiji i povratku u Hrvatsku, ali o novinarstvu u doba denziformacija i umjetne inteligencije.
Transcript
Dobar dan, dragi slušatelji SBS Radija. Danas se javljamo sa Studija komunikacija i medija Sveučilišta u Splitu. S vama je Marta Penović, studentica druge godine preddiplomskog studija. Donosimo vam inspirativnu priču o povratku i novom početku, ali i novinarstvu i njegovoj važnosti u dobu dezinformacija i informacijske krize. Naša današnja gošća je novinarka Marina Knežević Petković. Po struci je odgajateljica, a danas novinarka u Slobodnoj Dalmaciji. Marina, dobro nam došla.
Pozdrav svim slušateljima. Zahvaljujem se što ste me pozvali. Drago mi je biti dio ove emisije i nadam se da će moj razgovor i iskustvo iz Australije biti zanimljivo i možda čak nekome poticajno.
Vaš suprug i vi proveli ste u Australiji osam godina. Kako je izgledao vaš život tamo?
Moj život u Australiji je izgledao izvrsno. Proveli smo točno osam godina, od siječnja 2014. do kraja prosinca 2021.. To su stvarno bile godine pune istraživanja, učenja, upoznavanja ljudi iz cijelog svijeta, stvaranja prijateljstava koja će trajati cijeli život. Australija je zemlja koja me od prvog dana oduševila svojom uređenošću u svakom smislu. Kad kažem uređenost, mislim na sustav koji funkcionira jednostavno, jasno i predvidivo. Od administracije i pravnih institucija pa do javnih usluga iz svakodnevnog života. Ono što me tamo posebno dirnulo je osjećaj pripadnosti, koje smo osjetili kada smo došli. Od prvog dana nismo uopće imali osjećaj da smo stranci.
Spomenuli ste da ste se u Hrvatsku vratili dva dana prije Božića 2021. godine. U neko, možemo reći, simbolično vrijeme. Koji je bio glavni motiv za povratak? Ili je bilo više njih?
Naš povratak je zapravo bio splet okolnosti. Motiv povratka je bila, prije svega, obitelj, ali i sama ta situacija s pandemijom. Mi nikad nismo ni planirali ostati u Australiji do kraja života, što se kaže. Otišli smo avanturistički, zbog iskustva, znatiželje, novih prilika, što smo istražili što nam Australija može omogućiti. Sve smo mi to promišljeno napravili, imajući na umu da ćemo se jednog dana vratiti, ali isto tako da se nećemo zadržati čak ni osam godina.
Po struci ste odgajateljica, ali nakon povratka izabrali ste potpuno drugačiji smjer. Što vas je privuklo novinarstvu? Zašto se u Australiji niste bavili time?
Nakon povratka u Hrvatsku iz Melbournea, radila sam u vrtiću, na početku kao zamjena, naravno. Ali onda, u tom periodu sam vidjela natječaj Slobodne Dalmacije za novinara i odlučila sam se prijaviti. Možda jesam promijenila smjer, što se kaže, po struci na papiru, ali zapravo, možda će vam se činiti čudnim, te dvije profesije su sličnije nego što vam se čini. Sve ono što i u radu s djecom u vrtiću čini svakodnevicu. U vrtiću si stalno u kontaktu s roditeljima, obiteljima, stručnim službama. Stalno učiš, istražuješ nove načine kako djeci pružiti nešto bolje, a u novinarstvu sam tu svoju prirodnu znatiželju i potrebu za komunikacijom samo preusmjerila na papir. A na pitanje zašto se nisam u Australiji bavila, jednostavno se nisam bavila time jer mi se život odvijao u potpuno drugom smjeru. Počela sam raditi tamo u vrtiću, jer kako sam studirala isto diplomu za odgajatelja, jer se naša diploma ne priznaje u Australiji. U klopu studiranja, kad sam išla na working replacement, taj posao mi se ponudio i odgovarao mi je.
Sve više se govori o informacijskom kaosu uz popularizaciju društvenih mreža i portala, te od nedavno i pojavu umjetne inteligencije. Kao da smo sa svih strana okruženi netočnim informacijama. Što kao novinarka mislite o ulozi kvalitetnog novinarstva u takvom okruženju?
Jako dobro pitanje. Činjenica je da danas stvarno živimo u vremenu kada svatko može nešto objaviti. Često se stvara taj pravi informacijski kaos. Novinar bi trebao biti taj koji odvaja istinu od tog kaosa, od te buke, na način da provjerava činjenice. Ne ide za senzacijom, za klikovima, nego za istinom, za pravom istinskom pričom.
Suočava li se i australska publika s takozvanim fenomenom fake news?
Itekako, kao i svugdje na cijelom svijetu. Ljudi u Australiji, kao i svugdje, traže brze informacije, žive brzim životom, non-stop su po tim društvenim mrežama i samo skrolaju, se kaže, čitaju naslove i ta brzina često ide na štetu točnosti. Međutim, ono što je zanimljivo u Australiji je da mediji u velikoj mjeri ulažu u provjeru činjenica, imaju visoke profesionalne standarde, a tu vam postoje i posebne redakcije koje se bave isključivo provjerom vijesti. Možda zato povjerenje u tradicionalne medije u Australiji još uvijek nije potpuno izgubljeno. Znači, više vjeruju tradicionalnim medijima nego društvenim mrežama.
Publika gubi povjerenje u medije. Što bi se moglo učiniti kako bi vratili povjerenje u medije?
Povjerenje se može vratiti samo kroz dosljednost i transparentnost. Dakle, ljudi moraju vidjeti da novinari rade u interesu javnosti, a ne politike ili oglašivača. I u tom kontekstu mislim da je jako važno da novinari otvoreno priznaju pogreške kad ih naprave i da jasno pokažu kako dolaze do svojih informacija, jer iza svake dobre priče bi trebao stajati ozbiljan rad, provjera i emocije, empatija. I kad publika vidi taj trud i pošten pristup, povjerenje se polako vraća.
I za kraj, što biste preporučili mladima koji se danas žele baviti poslom kojim se vi bavite?
Rekla bih da budu znatiželjni, da budu hrabri i uporni. Novinarstvo nije lak posao, ali daje nevjerojatno puno i ako si to izabrao, to ti neće biti teško. Jako je važno ostati vjeran sebi i ne pristajati na površnost. Svi koji se žele baviti novinarstvom, čitajte puno, propitkujte, učite, budite otvoreni. Ne zaboravite da novinarstvo ima moć, ali i odgovornost.
Draga Marina, hvala vam što ste s nama podijelili svoju priču. Želimo vam puno uspjeha u daljnjem novinarskom radu. Dragi slušatelji, hvala vam što ste bili s nama.
Share
