Europska unija je vise dobila od ugovora s Australijom
Ivana Damjanović: EU je trgovinskim sporazumom dobila više od Australije
Australski premijer Anthony Albanese i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen tijekom konferencije za novinare u zgradi parlamenta u Canberri, u utorak, 24. ožujka 2026. Source: AAP / LUKAS COCH/AAPIMAGE
Povijesni trgovinski sporazum Australije i Europske unije, o kojem je pregovarano 8 godina, komentira Ivana Damjanović, izvanredna profesorica Pravnog fakulteta Sveučilišta u Canberri. Damjanović naglašava da kombinacija trgovinskog sporazuma i sigurnosnog partnerstva odražava geopolitičku situaciju.
Transcript
Australija i Europska unija potpisale su trgovinski sporazum vrijedan oko 10 milijardi australskih dolara nakon osam godina pregovora. Sporazum će ukloniti većinu carina na robu, čime će se olakšati izvoz australskih proizvoda poput vina, morskih plodova ili poljoprivrednih proizvoda na tržište EU, dok će istodobno sniziti cijene europskih proizvoda za australske potrošače kao što su vino, čokolada, alkoholna pića ili tjestenine. Osim trgovine, sporazum uključuje i jaču suradnju u području kritičnih sirovina povezujući australske resurse s europskom potražnjom kao i novo, iako pravno neobvezujuće partnerstvo u području sigurnosti i obrane s naglaskom na kibernetičku sigurnost, pomorsku sigurnost i borbu protiv terorizma. Čelnici s obje strane sporazum opisuju kao win-win rješenje ili rješenje u kojem svi dobivaju i koje jača gospodarske veze i gradi, kako to u Europskoj uniji nazivaju, kolektivnu otpornost u sve neizvjesnijem globalnom okruženju. Ja sam Marijana Buljan i za SBS na hrvatskom jeziku o sporazumu razgovaram s Ivanom Damjanović, izvanrednom profesoricom s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Canberri. Ivana, dobar dan.
Dobar dan, Marijana i hvala na pozivu.
Već smo ranije razgovarale o ovome, još 2017. na samom početku pregovora i bila je dobra vaša najava da će pregovori biti dugi. Oni su trajali osam godina i zapravo su bili prekinuti prije nekoliko godina. Što se, po vašem mišljenju, promijenilo politički, gospodarski ili strateški da je sporazum sad moguć, a prije nije bio?
Izvrsno pitanje i odmah točno ide u bit ovog novog sporazuma kojeg treba stvarno promatrati kao jedan širi kontekst u kojem se sporazum sklopio, ali i širi kontekst australskih odnosa s Europskom unijom. Ovaj sporazum se događa u vrijeme velikih globalnih promjena za međunarodni poredak, ali isto tako najavljuje jedan jači odnos između Australije i Europske unije koji nije fokusiran samo na trgovinu, već isto tako i na sigurnost i najavljuje moguću daljnju suradnju u sektoru istraživanja, onog što nas zanima na sveučilištima također. U svijetu u kojem su carine postale sredstvo političke prisile, ovaj trgovinski sporazum je svakako važan jer najavljuje ukidanje carina. Ako gledamo te carine, otprilike dvije trećine robe koju Europska unija izvozi u Australiju podliježe carinskoj stopi od 5%. Znači, sad će praktički ta carinska stopa nestati.
I to bi, naravno, trebalo povećati robnu razmjenu između Australije i Europske unije koja već ide u korist Europske unije. Svakako će i jedna i druga strana uštedjeti i, kao što si rekla, proizvodi će postati jeftiniji. Tako da je to važna poruka koju Australija i Europska unija šalju u trenutku kada neke druge države povećavaju carine. Mislim da je u ovom sporazumu Europska unija možda dobila malo više, ako gledamo ekonomski.
Ako gledamo kvote koje su bile objavljene jučer, možemo vidjeti da praktički te kvote nisu puno više od onoga što je Europska unija nudila Australiji 2023. godine. Tako da u tom smislu možemo vidjeti da se Australija i Europska unija uistinu nadaju da je ovaj sporazum puno više od ekonomskog sporazuma. Također, spomenuto je bilo sigurnosno i obrambeno partnerstvo. To je važan korak jer omogućuje dublju suradnju između Australije i Europske unije po sigurnosnim pitanjima. Puno se tu govorilo o borbi protiv terorizma, jučer o sigurnosti plovidbe i tako dalje. Ali ono što je konkretno za Australiju, taj sporazum koji je praktički politički sporazum, nije pravni kao ugovor o slobodnoj trgovini, omogućuje australskim kompanijama da sudjeluju u postupcima zajedničke javne nabave oružja i ulaganja u obrambenu industriju koja su financirana iz EU instrumenta Safe. Tako da praktički tu možemo vidjeti isto tako jačanje suradnje. I naravno, kritički minerali i kritičke sirovine su već bile, suradnja je već uspostavljena kroz sporazum o razumijevanju koji je sklopljen 2024. godine, ali sad vidimo da će ovaj pravni okvir koji donosi sporazum o slobodnoj trgovini ojačati taj politički okvir koji već postoji. Ono što je, recimo, Ursula von der Leyen najavila su novi projekti. Ona je najavila četiri nova projekta u konferenciji za novinare koji se odnose na rijetke elemente i na litij, tako da svakako možemo vidjeti napredak i tu. Ono što ostaje bitno je iako Australija ima minerale, a Europska unija treba te supstance za svoje proizvode, procesuiranje, taj srednji dio u lancima nabave ostaje problem i to je zajednički cilj Australije i Europske unije da ustvari razviju nove kapacitete kojima će se na neki način ta dominacija Kine smanjiti i to je također zajednički cilj obje zemlje, da se smanji ovisnost o Kini.
Iako ovaj sporazum uklanja većinu carina, tržište Europske unije poznato je po svojim strogim regulatornim standardima. Koliko će u praksi australski izvoznici stvarno profitirati s obzirom na necarinske prepreke? Govorimo o sanitarnim i fitosanitarnim pravilima Europske unije.
Da, to je apsolutno točno i ako gledamo kvotu za izvoz govedine u Europsku uniju iz Australije, praktički malo više od pola te kvote se odnosi na govedinu hranjenu travom. Znači viši standard govedine. Isto vidimo u odnosu na kvotu na uvoz ovčetine i kozetine. Tako da u svakom slučaju te standarde Europska unija zadržava i to je bilo isto jedno pitanje nezadovoljstva australskih poljoprivrednika i poljoprivrednih lobija ovdje koji su naravno i nezadovoljni, ne samo s tim kvotama, ali nezadovoljni također i tim višim standardima. Naravno, ugovor o slobodnoj trgovini neće prisiliti Australiju da promijeni svoje standarde. Ono što taj ugovor donosi je da ona vrijednija roba se može izvoziti u Europsku uniju. Ona koja ne odgovara europskim standardima ne može. I to se neće promijeniti. Ali opet, u ugovorima o slobodnoj trgovini oni daju isto tako jedan okvir za razgovore između država o tome kako usuglasiti te standarde, kako sve te procedure oko uvoza pojednostaviti i to je naravno prednost ugovora, jer taj okvir uvijek postoji, bez obzira jer se mijenjaju regulative oko tih standarda. Tako da mislim da u tom smislu, naravno, Europska unija je dobila što je htjela. Mislim što je isto zanimljivo spomenuti i što je naglašeno u govoru predsjednice Europske komisije von der Leyen, da je ovaj sporazum jako fokusiran na dekarbonizaciju, na klimatske promjene također, što je retorika koju nismo toliko puno slušali u zadnje vrijeme. Tako da se vidi doprinos tog sporazuma također i zajedničkom cilju borbe protiv klimatskih promjena i energetske tranzicije, zelene tranzicije.
Signalizira li ovaj sporazum Europske unije i Australije možda novi model trgovinskih ugovora Europske unije u povezivanju trgovine sa sigurnošću i kritičnim sirovinama? Ili je možda riječ o iznimci koja je uvjetovana trenutačnim geopolitičkim okolnostima?
Mislim da definitivno je novi pristup Europske unije. Naravno, on uvijek ovisi o partneru s kojim Europska unija pregovara. Tako da vidjeli smo recimo kombinaciju trgovinskog sporazuma i sigurnosnog partnerstva sa Indijom također. Ali nismo recimo vidjeli to sa Mercosurom. Znači Mercosur ne uključuje takvo partnerstvo u smislu obrane. Tako da mislim da Europska unija promatra svakog svog partnera pojedinačno i gleda u kom smislu treba razviti to partnerstvo. Ovo s Australijom, ako gledamo, to su tri područja: trgovina, obrana i istraživanja. I svakako da to signalizira jedno šire partnerstvo i bit će važno vidjeti kako će se to odvijati, ali čak i činjenica da je Ursula von der Leyen dobila tu čast da održi govor u zajedničkom zasjedanju Zastupničkog doma i Senata, koja je dana samo šačici drugih stranih dužnosnika među kojima oni stvarno najvažniji. Tako da i to odražava simbolički važnost ovog sporazuma za Australiju.
I na kraju da pogledamo na sporazum iz hrvatskog ugla. Hoće li neka grana industrije ili neki gospodarski sektor Hrvatske imati izravne koristi od ovog sporazuma? Već smo zaključile da će proizvodi biti jeftiniji, tako da se možemo nadati jeftinijim hrvatskim prehrambenim proizvodima na australskim policama. Ali ima li neka krupnija korist od ovog sporazuma izravno za Hrvatsku?
Opet mislim, trebamo gledati sporazum u onom širem kontekstu i naš ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja s Australijom svakako treba gledati u ovom kontekstu. Znači, to je proces koji je započet kao dio tog šireg procesa pregovora o ovom trgovinskom sporazumu. Tako da u svakom slučaju ja bih rekla da je to vjerojatno najveći doprinos, iako je to bilo odvojeno pitanje u smislu da nije dio sporazuma, ali je dio cijelog paketa. I ono što mi proizvodimo još uvijek u Hrvatskoj od tih poljoprivrednih proizvoda je šećer koji Australija isto može sada uvoziti, kvote za šećer su povišene, ali ne vjerujem da će to značajno imati utjecaja na hrvatske proizvođače. Tako da mislim da općenito možemo reći da će biti u tom jednom strateškom pogledu, da je sporazum svakako koristan za Hrvatsku i da će Hrvatska profitirati kao dio Europske unije, naravno.
Ivana, hvala na vremenu i na analizi.
Share
